Aktivisti inicijative Obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja su u 19. akciji obilježavanja posjetili mjesta stradanja u Štrpcima kod Rudog, šireg rejona Kalinovnika i Hrasnici kod Sarajeva. Ova inicijativa je u proteklih osam godina obilježila 140 neobilježenih mjesta stradanja na području BIH ne praveći razliku radi radi li se o mjestima stradanja Srba, Hrvata ili Bošnjaka te onih drugih. Već osam godina, pokušavamo podići glas u ime onih žrtava čija je patnja često stavljena sa strane i zaboravljena. Dosad smo posjetili skoro svaki grad i općinu u Bosni i Hercegovini, te smo pokušali premostiti imaginarne granice sjećanja naroda u BiH tako što smo govorili o patnji onih koji su u manjini i čiji se bol često ne uklapa u većinski narativ stavnovnika tog područja.
Ovog puta smo u još jednoj akciji obilježavanja posjetili sljedeće lokacije:
Zadnja stanica Štrpci
Kada krivudava pruga od Beograda do Bara pokuša zaobići ili probiti visoke planine Zlatibora i Sandžaka te se spustiti u dolinu Lima, jednom svojom trasom izlazi iz Republike Srbije i ulazi u Bosnu i Hercegovinu. Upravo je ta nesretna okolnost kumovala jednom od najupečatljivijih ratnih zločina koji se dogodio na području BiH. Znajući da pruga jednim dijelom ide kroz područje gdje su oni gospodari života, smrti i rata, paravojna jedinica Osvetnici iz Višegrada na čelu s Milanom Lukićem tog 27.2.1993.g. na željezničkoj stanici Štrpci u blizini Rudog presreću putnički vlak 671 koji je putovao iz Beograda ka Baru. Nasilno vršeći pretres, odvajaju iz vlaka 19 civila koji su zbog svog pogrešnog imena i prezimena, odnosno pogrešne nacionalne pripadnosti bili meta pljačkašima i zločincima. U svoj toj zbrci, vidjevši da se nešto čudno događa te vjerujući kako ipak postoje neka pravila, red i zakon, odvajanju civila bošnjačke nacionalnosti usprotivljuje se Tomo Buzov, oficir JNA, rodom Kaštelanin, koji je krenuo u posjetu sinu koji je bio na odsluženju vojnog roka JNA u Podgorici. Vjerujući kako može urazumiti “Osvetnike”, pitajući ih “čija ste vi to vojska? ”i ne sluteći kako je ovo i njegova zadnja stanica na putovanju, Tomo Buzov pokušava pomoći otetim putnicima. No kako to obično biva, “osvetnici” otimaju i njega te nakon što mu pronalaze vojnu iskaznicu JNA, njega prvog ubijaju kako bi sakrili tragove dok ostale otete putnike potom vode u selo Mušiće te ih nakon toga ubijaju i bacaju u rijeku Drinu. Do sad su pronađena samo četiri tijela ubijenih putnika dok se za ostalima još uvijek traga.
Željezničku stanicu Štrpci smo u posljednjoj akciji obilježavanja posjetili zajedno s našim partnerima, ratnim veteranima iz Podrinja, pripadnicima Vojske Republike Srpske i Armije Bosne i Hercegovine, Krstom Rakićem, Mesudom Kumrom i Suljom Đogom, koji već godinama rade na izgradnji povjerenja i pomirenju u svojim lokalnim zajednicama te koji su spremni na teške i bolne iskorake usmjerene ka bar simboličnom ispravljanju nepravdi koje smo jedni drugima uradili u prošlosti. Zajedno smo postavili privremeno spomen obillježje na stanici u Štrpcima, tablu kojom podsjećamo kako je na toj lokaciji neobilježeno mjesto stradanja. Istu tablu već osam godina postavljamo na svim lokacijama koje posjećujemo te na isti način odajemo počast svim stradalima.
Put smrti
U Kalinovik se mora doći s razlogom, teško da vam ovo malo planinsko mjesto može biti usput. Po čuvenju današnjih dana poznato jedino kao rodno mjesto haškog osuđenika i bivšeg generala Vojske Republike Srpske Ratka Mladića čiji vas mural u gargantualskoj veličini dočekuje na ulazu u mjesto. Lokalni ljudi će vam pak reći svoju ruralnu legendu kako je tu Adolf Hitler služio svoj vojni rok ma koliko to bilo fizički neizvedivo. Mi smo u Kalinovik došli radi obilježavanja mjesta stradanja iz proteklog rata, u kojem su Bošnjaci s područja Kalinovika zatvarani, mučeni i ubijani na brojnim lokacijama na području ove općine.
Barutni magacin nedaleko od Kalinovika služio je tijekom ljeta 1992. godine kao centralna lokacija na koju su sprovođeni Bošnjaci s okolnih područja. Taj bivši objekt JNA koji sada služi kao štala za stoku, svojim izgledom ali i rezbarijama datuma i imena iz 1992. godine na zidovima, na prvu izgleda kao da je rat tek sad stao i da su zatočenici, njih 87, još jučer odatle izvedeni i odvedeni na put smrti.
Prilikom obilježavanja mjesta stradanja na području Kalinovika pridružio nam se i predstavnik organizacije “Istina Kalinovik 92.” Amer Kadić koji nam je objasnio kako su iz Barutnog magacina zatočenici prevoženi prema Foči i drugim lokacijama, a što je za njih najčešće značilo, put bez povratka, put smrti, te da su prilikom svakog stajanja ubijani i zakopavani usput.
Tako je bilo i kad se krenulo prema Mekim brdima, nekadašenjem vojnom poligonu JNA, poznatom po izrazitoj hladnoći i teškim uvjetima. Meka brda su tog ljetnog dana bila i zadnja stanica na putu smrti Bošnjaka Kalinovika kada su od strane pripadnika Vojske Republike Srpske ubijeni i zakopani. Amer nas je odveo do lokacije gdje su pronašli tijela ubijenih, te nam je objasnio kako udruga žrtava “Istina Kalinovik 92.” već dugo pokušava dostojno obilježiti navedena mjesta stradanja te su uslijed nemogućnosti na ovoj lokaciji, na drveću, sprejom napisali kako se tu radi o mjestu smrti te da su tu pronađeni ubijeni. Osim Mekih brda, zajedno smo obilježili i mjesto stradanja na prijevoju Rogoj na magistralnom putu između Sarajeva i Foče gdje su također ubijani zatočenici s područja Kalinovika.
Hrasnica – Sjeme budućim generacijama
U devetnaestoj po redu akciji obilježavanja osim lokacija na području Kalinovika i Rudog, obilježili smo i zatočeničke objekte u sarajevskom prigradskom naselju Hrasnici. Podrumske prostorije kao i okolne garaže koje su se nalazile oko tadašnje vojne komande Armije RBiH služile su kao zatočenički objekt za civile i vojnike srpske nacionalnosti koju su to dovođeni iz okolnih područja. Zatočenici su bili ubijani te su bili i podvrgnuti nehumanim uvjetima, premlaćivanjima i zlostavljanjima dok su ženske zatočenice bile podvrgnute seksualnom zlostavljanju i silovanjima.
Obilježavanju mjesta stradanja na području Hrasnice pridružio se i Edin Ramulić, bivši pripadnik ARBiH, logoraš i mirovni aktivist koji već godinama predano i odlučno radi na izgradnji kulture sjećanja i mira. Edinovo pristustvo ulilo nam je povjerenje i očvrsnulo nas u zajedničkoj misiji izgradnje mira te nam još jednom potvrdilo kako je ovakve iskorake potrebno činiti i kako ovime sijemo sjeme čije će plodove brati buduće generacije.
Inicijativa obilježavanja neobilježnih mjesta stradanja nakon same akcije obilježavanja na terenu nastavlja aktivnost stvaranjem mape neobilježenih mjesta stradanja koju možete pronaći na linku. Na ovaj način, bilježeći sve one lokacije koje smo obilježili te dokumentirajući što se dogodilo na njima u digitalnom formatu, omogućavamo novim generacijama da lakše, jednostavnije i pouzdanije dođu do informacija o tome što se sve zbivalo tijekom posljednjeg rata. Također, na ovaj način omogućavamo da i one lokacije, koje zbog nemogućnosti postavljanja memorijala još uvijek nisu obilježene, bar na ovaj način u digitalnoj sferi imaju podsjetnik o onome što se tu dogodilo. Podsjećamo kako nam se ne bi ponovilo.
Video sa akcije: