Lovački dom u Begejcima, Torak, Republika Srbija

Objekt Lovačkog doma u mjestu Begejci (današnji Torak) je u periodu od 1. oktobra/listopada 1991. služio kao mjesto zatočenja za osobe hrvatske i srpske nacionalnosti iz Osijeka, Vukovara, Vinkovaca i okolnih mjesta, od kojih je većina u objektima Lovačkog doma u Begejcima bila zatočena nakon pada Vukovara u novembru/studenom 1991. godine. U objektu Lovačkog doma u Begejcima su do njegovog zatvaranja decembra/prosinca 1991. bili zatočeni pripadnici hrvatskih vojnih snaga, ali i manji broj rezervista iz Srbije koji su odbili da učestvuju u ratu. Osim njih, bilo je i civila, žena i djece. Procenjuje se da je kroz ove zatočeničke objekte prošlo oko 750 ljudi, a da je među njima bilo 37 žena. Zatvorenici su spavali na betonu i išli u improvizovani toalet. Hrane je bilo malo, a postojale su samo jedna kanta sa vodom za vršenje nudže i jedna čaša za sve zatvorenike. Čuvari su tokom noći budili zatočenike i tjerali ih da pjevaju četničke pesme. Doktor Mladen Lončar, Hrvat iz Iloka i zatočenik, na suđenju Goranu Hadžiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) svjedočio je o prebijanjima i silovanjima koja su se dešavala u zatočeničkom objektu.